Dnevnik o odrastanju

 - U posljednjih pola vijeka promijenilo se okruženje, okolnosti pod kojima djeca rastu, ali suštinsko biće djeteta, emocije koje ono doživljava i prepoznaje i koje mora da riješi tokom svog odrastanja su potpuno iste – objašnjava Pejčić

Poslije zbirke priča za oštrenje dječjeg uma „Pesak i zvezde“, pisac i učitelj Dušan Pejčić objavio je roman „Muški dnevnik“ u izdanju kuće „Dereta“. U eri vladavine društvenih mreža i brzog protoka informacija, dnevnik jednog tinejdžera u kom „glavnu ulogu“ imaju emocije, predstavlja pravi raritet. O motivima pisanja „Muškog dnevnika“, porukama koje šalje i doživljajima tokom odrastanja glavnog junaka Stefana Luke koje bi uskoro mogle da zažive i na pozorišnim daskama, autor govori za „Dan“.

- Prva verzija dnevnika nastala je prije desetak godina, ali u formi priča koje su se ticale mojih uspomena i doživljaja – kaže Dušan Pejčić. - Tako sam uspio da sačuvam od sopstvenog zaborava neke lijepe priče kojih sam se rado sjećao. Godinama sam dopisivao detalje i razmišljao o formi, jer mi se varijanta zasebnih priča teško uklapala u cjelinu. Bila mi je potrebna nit koja će povezati sve pojedinačne avanture i uspomene. Prelomni momenat nastao je prije dvije godine, kada sam shvatio da je forma dnevnika ono što najviše odgovara tim pričama, tim prije što ona ne zahtijeva puno analiza likova i situacija.

Kakva je bila prva reakcija izdavača, s obzirom na to da je Vaša prva knjiga „Pesak i zvezde“ bila svojevrsni „lakmus papir“ i izlet „Derete“ u svijet savremene srpske dječje književnosti?

-Sa „Peskom i zvezdama“ sam zadobio povjerenje koje je sada potvrđeno. Pošto „Dereta“ nema često priliku da objavljuje domaće pisce za djecu, bilo je potrebno da rukopis bude pažljivo pročitan, da bi se potvrdilo da je on vrijedan izdavača koji uspješno posluje dvije i po decenije.

Da li su, osim Vaših ličnih doživljaja, u „Muškom dnevniku“ otkrivene i tajne Vaših učenika?

-Naravno. Počeo sam od svojih uspomena, impresija i razmišljanja, ali je dnevnik mješavina onoga što sam o djeci saznao kroz posao, onoga što sam čuo od njih; birao sam događaje koji su se ’lijepili’ za osnovni lik. Prelomni momenat bio je kada sam upoznao dječaka koji se stvarno zove Stefan Luka i koji me je umnogome podsjetio na mene kada sam bio dijete. Igra dva imena probudila je u meni inspiraciju; glavni junak je podijeljen između onoga što želi da bude, onoga što od njega očekuju i onoga što mu se stvarno dešava.

Koliko su promijenjene društvene okolnosti uticale na razlike u odrastanju Vaše generacije i generacije današnje djece?

-To mi je bila najveća zagonetka. Na kraju se ispostavilo da se djeca u suštini nijesu promijenila. Promijenilo se okruženje, okolnosti pod kojima djeca rastu, savremene tehnologije su mnogo ušle u njihov život, ali suštinsko biće djeteta, emocije koje ono doživljava i prepoznaje i koje mora da riješi tokom svog odrastanja su potpuno iste. Najljepša potvrda toga mi je da, sada kada djeca čitaju „Muški dnevnik“, uopšte ne primjećuju da u njemu nema ni računara, ni mobilnih telefona, i to im nimalo ne smeta.

Kako su djeca, a kako njihovi roditelji, reagovali na „Muški dnevnik“?

-Knjiga je tek mjesec dana u prodaji, tako da do sada nije stiglo puno reakcija. Odrasli knjigu čitaju uglavnom u jednom dahu, prisjećaju se svog djetinjstva. S druge strane, neki odrasli smatraju da u „Muškom dnevniku“ ima previše djevojčica i da je glavni junak „mek“, ali moja ideja bila je da skrenem pažnju na djecu koja na poseban način doživljavaju svijet oko sebe. Jer, svi primjećuju bučne mališane koji se nameću, ali ne i onu drugu mirnu djecu koja imaju bogat unutrašnji svijet. Najdraže pitanje u vezi „Muškog dnevnika“ bilo je kad će uslijediti nastavak. Planirao sam da to bude za godinu dana, da u drugom dijelu budu opisani događaji i razmišljanja Stefana Luke koji lagano ulazi u svijet odraslih.

Da li je pozorišna adaptacija romana namijenjenog tinejdžerima preveliki zalogaj u današnje vrijeme?

-„Muški dnevnik“ je na čitanju kod profesorke srpskog jezika Maje Bunjac, umjetničkog direktora Studija “Bis!”, ansambla koji posljednjih šest godina uspješno radi sa talentovanom djecom i izvodi predstave koje su i mnogo posjećene, ali i nagrađivane. Vjerujem da će ona pronaći inspiraciju, bilo da „Muški dnevnik“ bude adaptiran u monodramu, bilo da je pretoči u predstavu u kojoj će igrati više glumaca. Znam da će Studio “Bis!” iduće godine prijaviti za gostovanje na festivalu u Kotoru i volio bih da se, pored ostalog, publici u Crnoj Gori predstave i kroz „Muški dnevnik“.

Ćirilica

Poslije promocije u osnovnoj školi u kojoj radite kao učitelj, kao i promocije na Sajmu knjiga, gdje će sve djeca moći da se upoznaju sa „Muškim dnevnikom“?

-Za početak, to će biti Švedska, na poziv naših ljudi koje tamo žive u rasejanju i sa blagoslovom oca Vukašina, starešine naše crkve u Halmstadu. Biće mi zadovoljstvo da se družim sa našom djecom koja žive u Švedskoj i da ih kroz dogodovštine Stefana Luke podsjetim na srpski jezik. Posebno sam ponosan što je „Muški dnevnik“ štampan na ćirilici; kao nekom ko po majčinoj porodici vodi poreklo iz Pipera i kao učitelju, bilo mi je jako važno da svu našu djecu, ma gdje živjela, podsjetim da ne zaborave naše pismo i naš jezik.

Autor Dušan Pejčić ispred izloga knjižare "Dereta" u Knez Mihailovoj ulici - "Muški dnevnik" dobio je mesto koje zaslužuje svega nekoliko dana pošto je knjiga izašla iz štampe :-)

(Intervju je objavljen u dnevnom listu "Dan" 17. novembra 2014. godine - u više nego strpljivom iščekivanju PDF verzije, dobro će poslužiti i blog)

Zašto je "Muški dnevnik" knjiga koju bi svako od nas trebalo da pročita

Imate tinejdžera u kući?Imate dete koje će tek okusiti "lude godine"?Planirate da proširite porodicu?Zaboravili ste da se smejete?Pritiska vas svakodnevica?Čeznete da vas neko "podseti šta to beše ljubav"?Smeškate se kad vidite da neki novi klinci nose "starke", jer vas podsećaju na vaše tinejdžerske dane?OVO JE KNJIGA ZA VAS!

U eri vladavine društvenih mreža, brzog protoka informacija i pokazivanja emocija kroz „smajlije“ i „tužiće“, dnevnik jednog tinejdžera predstavlja pravi raritet.

Roman koji se u odnosu na aktuelna „trendi“ štiva može uporediti sa muzejskim eksponatom, u životu svakog deteta (ali i roditelja!) zapravo je neprocenjivi kapital, jer akcentuje istinske vrednosti koje odolevaju vremenu. Autor "Muškog dnevnika", učitelj Dušan Pejčić podseća nas da su problemi tinejdžera i danas isti kao i pre više decenija, gotovo na svakoj tački naše planete.

Kroz lik dečaka Stefana Luke, koji u najosetljivijim godinama prolazi bolan razvod roditelja, suočava se sa vršnjačkim nasiljem i prvim simpatijama, pisac nas nostalgično vraća u doba našeg detinjstva. S druge strane, mladim čitaocima (kojima je ovaj roman prvenstveno namenjen) autor nenametljivo i u isto vreme znalački sugeriše kako da razdvoje dobro od lošeg, mudro od nezrelog, istinu od laži. Izvesno je da će se u „Muškom dnevniku“ podjednako pronaći i tinejdžeri i njihovi roditelji – prvi zbog identifikacije sa glavnim junakom, drugi zbog sećanja na sopstveno detinjstvo i slike iz tog perioda.

Ono što „Muškom dnevniku“ daje posebnu čar je bezrezervna iskrenost Stefana Luke prema samom sebi - lekcija koju bi morao da savlada svaki mladi čovek da bi gradio svoj karakter, a samim tim i svoju budućnost. Iskušenja kroz koja prolazi, unutrašnje dileme, preispitivanja i načini na koje ih razrešava oslikavaju put ka zdravom odrastanju i svim čarima koje taj deo životnog puta nosi sa sobom. Činjenica da je roman napisan u prvom licu kod čitalaca izaziva osećaj bliskosti sa glavnim junakom, doživljaj intimnog ispovedanja najboljeg prijatelja.

Ovim štivom, autor je iznova potvrdio odanost svom pozivu i svojoj suštini. Posle zbirke priča „Pesak i zvezde“, romanom „Muški dnevnik“ autor pomaže najmlađima da i u tinejdžerskom dobu oštre svoj um i da učine ono što je jednako važno – da otvore svoje srce.

P. S. A sada nešto sasvim lično...

Ako ste imali tu sreću da postanete roditelj, a zbog života na ovom delu planete nadigravate vlastite mogućnosti u surovoj igri "kako preživeti u Srbiji" - "Muški dnevnik" će vas vratiti u neko srećno, nostalgično doba kada ste umeli da se radujete sitnicama i kad vam je samo jedan osmeh nekog posebno važnog bića ulepšao dan. Osvežite tu vrstu sećanja i osećanja - prijaće vam...